Upoznajte grad

Vodotoranj u Josefinu je industrijski spomenik u Temišvaru, koji se nalazi u ulici George Baritiu, br. 3. Početkom 20. veka bio je jedan od izvora vodosnabdevanja u Temišvaru. Predstavlja kulturno nasleđe nacionalnog značaja (rumunski: spomenik istorija) sa LMI kodom: TM-II-m-A-06152.

rumunska nacionalna opera

Vodotornj u Josefinu

Vodotoranj u naselju Josefinu je izgrađen između 1913. i 1914. godine, kao blizanac vodotornja u naselju Fabric. Obe kule su visoke 52 m i izgrađene su na dva kraja sistema vodosnabdevanja sa ciljem da obezbede maksimalni nivo potrošnje tokom dana. Kule su izgrađene prema projektu inženjera Janos Lenarduzzi (1865–1916) i Richard Sabathiel (28. januara 1875, Budimpešta - 14. juna 1942, Budimpešta).

Slično Vodotornju u Fabricu, vodotoranj je opremljen rezervoarom za pijaću vodu od 500 m3, a pored njega i rezervoarom za vodu za industrijske potrebe (iz reke Bega) od 250 m3 koji se nalazi na inferiornom nivou.

Za razliku od Vodotornja u naselju Fabic, sve do 2012. godine Vodotoranj u Josefinu je pripadao kompaniji Aquatimu (koja se bavi sistemima vodosnabdevanja i odvodnjavanja u Temišvaru), koja je 2011. godine nameravala da mu nađe svrhu i sa tim ciljem organizovala zasedanje na koje su pozvani Gradska uprava u Temišvaru, Direkcija za kulturu i kulturno nasleđe okruga Timiš, veće okruga Timiš, Građevinska inspekcija okruga Timiš, Hidrotehnički fakultet Politehničkog Univerziteta u Temišvaru. Ovim povodom je organizovana izložba na kojoj su izložena idejna rešenja studenata 5.godine Arhitektonskog fakulteta Politehničkog Univerziteta u Temišvaru. Neki od predloga su bili uređenje kule kao muzeja nauke, igrališta za decu, kutka za čitanje ili čajdžinica. Ove ideje nisu ispunile očekivanja kompanije Aquatim, pa su 23. novembra 2012. toranj predali u vlasništvo Gradske uprave, koja je sugerisala da kulu treba transformisati u neki restoran, kafić („Franceso Illi“), poslastičarnicu ili muzej.

Pre nego što je postao vlasništvo Gradske uprave, u 2012. god. bila je ideja da se proda kula protiv koje su neki bili. Prostor je bio premali za restoran ili kafić. A ako bi se prodao, investitora bi moglo zanimati samo 2700 m2 zemljišta i kula bi najverovatnije bila srušena. Ipak, ideja o prodaji kule nije totalno napuštena, ali se prednost daje zakupcu iako gradska uprava ne bi mnogo novca dobila od toga.

S obzirom na njegov položaj, u blizini reke Bega, bio je savršen za svoju početnu namenu. Ali za razliku od vodotoranja u Aradu, Drobeta-Turnu Severin ili Segedinu, vodotoranj je lociran u delu grada koji je udaljen od centra, a okolo nema drugih znamenitosti. Toranj bi mogao biti konačno odredište turističkog obilaska kroz kvart Josefin. S obzirom da trenutno ne postoji takav krug, čini ga nezanimljivim za privatne investitore. Toranj se sada koristi samo kao držač GSM antene. Međutim, postoji ideja da se obnovi i uvrsti na spisak različitih aktivnosti.

U 2008. god Gradska uprava u Temišvaru je predstavila svoje planove za postavljanje kultnog kafića i muzeja u unutrašnjosti kule, koji će biti posvećeni Francescu Illiju, čoveku iz Temišvara koji je izumeo aparat za espreso.